Drugi po redu festival ,,Teatar na raskršću“ će večeras biti završen svečanom dodelom nagrada u 19.30 i izvođenjem predstave koja će biti odigrana u čast nagrađenih ,,Život se sa mnom mnogo poigrao” u režiji Dina Mustafića, inspirisana istoimenim romanom Davida Grosmana. Ova predstava je koprodukcija udruženja građana “Novi tvrđava teatar” i Novosadskog pozorišta – Újvidéki Színház, a proizvod asocijacije regionalnih festivala. Premijernom izvedbom ove predstave otvoreno je osmo izdanje “Novog tvrđava teatra”, a izvođenje na ovogodišnjem festivalu je prva repriza ove predstave.
Dramatizacija: Darko Lukić
Scenografija: Mladen Stojanović i Željko Piškorić
Kostimografija: Marina Sremac
Muzika: Irena Popović Dragović
Koreografija: Frosina Dimovska, Anna Javoran
Lektor: Dejan Sredojević
Izvršni producenti: Vuk Miletić, Borislav Balać
Inspicijent: Čila Lovaš
Igraju:
Stara Vera: Gordana Đurđević Dimić
Mlada Vera: Annamaria Serda
Nina: Sanja Ristić Krajnov
Gili: Nataša Stanišić
Rafael: Jugoslav Krajnov
Miloš: Miloš Đurović
Tuvija (otac): Zoltan Molnar
Žena iz kibuca: Aleksandra Pleskonjić Ilić
Žena/upravnica zatvora: Marija Medenica
Muškarac: Milo Lekić
Devojčica sa snimka: Katja Lekić
Muzičari:
Violina: Nikola Dragović
Harmonika: Ivan Mirković
Snimatelj: Dragan Đorđević
Montažer: Aleksa Mirosavljević
Ton: Vukašin Vojvodić
Svetlo: Atila Ileš
Šminka: Bojana Radović
Foto: Srđan Doroški
U pozorištu ništa nije slučajno
(…) Ljudi nisu ukleti da budu robovi teških priča naše prošlosti ako to ne menja njihov odnos prema životu danas. Naprotiv, obdareni smo da razumemo, da shvatimo kontekst onoga što se događalo. I da vremenom proveravamo da li su nam i dalje potrebne te priče kao etički vodič kroz našu trenutnu situaciju u kojoj su sve društvene i moralne vrednosti srušene.
(…) Možemo videti da ideje ne treba da budu velike ideologije, trebalo bi da slede ljudsku dušu, raduju se i poštuju male stvari koje zapravo sačinjavaju život: roditeljstvo, prijateljstvo, briga prema drugima, poštovanje, intimnost. Verovanje u sistem jednakosti i sistem demokratije u kojem je svaki čovek nosilac vlasti, nije uspostavljen već je uspostavljena vlast ljudi nad ljudima, a heroji revolucije ustoličili su nove, do tada neviđene i najsvirepije diktature. U centru dešavanja i konačnom udarcu jednakosti je prošao 20. vek. Bio je pun velikih reči i nade koje su se na kraju izjalovile.
(…) Priča o snažnoj i stvarnoj ženi, impresivnom ljudskom biću koja je kombinacija političke žilavosti i gotovo fanatizma, a ujedno nežnosti i mekoće, brige za druge. Ono što je univerzalno u toj priči jeste ljubav, priča o idealima koji su tako važni čoveku. Dramatizacija Darka Lukića je izvan klišea, bez ponavljanja onoga što je već pre viđeno na ovu istorijsku temu.
Razgovor vodila Borka Golubović-Trebješanin (Politika, 21. 8. 2021)