Pozorište Sinđelić, jedno od najstarijih srpskih pozorišta, osnovano je je 11. marta 1887. Među osnivačima su bili Milorad Petrović, učitelj u Sićevu, vojni činovnik Đoka Protić, profesori Stevan Sremac, Spira Kalik i Stevan Nikšić Lala. Upravnik je bio Mihailo Dimić. Prva predstava Srpski ajduci Jovana Sterije Popovića izvedena je 11. Marta 1887.

U dvorani kafane „Evropa“. Posle prekida 1890. Pozorište obnavlja rad 26. Januara 1891, kada je izvedena mešovita muzičko-horska priredba i jednočinka Šolja čaja (tada Šolja teja) francuskog pisca V. Drosta. Već 1892. Došlo je do ponovnog gašenja „Sinđelića“, a rad je obnovljen 24. Jula 1893. predstavom Ljubav može sve (šaljiva igra u četiri čina, nemačko-jugoslovenska obrada Šekspirove komedije Ukroćena goropad).

Te godine, kada na mesto upravnika dolazi glumac i reditelj Aleksandar Milojević, završava se prva etapa rada ovog pozorišta, period nacionalne, folklorne i mitizirane heroike. Vreme modernizacije i preobržaja trajaće do 1900. Uz glumačke veličine poput Dobrice Milutinovića, Olge Ilić, Bogoboja Rucovića, Sofije Haritonović i Ilije Stanojevića Čiče, „Sinđelić“ postaje filijala Kraljevskog srpskog narodnog pozorišta u Beogradu pod zaštitom kraljice Drage. Od 1900. do 1905. Radi kao putujuće pozorište.

Na repertoaru su komadi Kod belog konja, Lionski ulak, Jedanajesta zapovest, Čergaški život, Koštana, Pokondirena tikva, Mamzel Nituš, Đurađ Branković, Gospodin načelnik, Dve sirotice i dr.

Zakonom o Narodnom pozorištu u Beogradu (1911) i Uredbom o putničkim družinama (1912) formirano je pet putujućih pozorišta sa imenima srpskih putujućih pozorišta sa imenima srpskih dramatičara i glumaca „Sinđelić“ postaje putujuće pozorište za jugoistočnu oblast sa sedištem u Nišu i menja ime u Povlašćeno putujuće pozorište „Trifković“.

Uprava pozorišta poverena je Simi Buniću. „Trifković“ radi do jula 1914. Kada ponovo dobija naziv „Sinđelić“, a upravnik je (po drugi put) Aleksandar Milojević do 18. Oktobra 1915, kada glumci odlaze na front i u izbeglištvo. Pozorište obnavlja rad krajem 1918. Na repertoaru su komadi Podvala, Đido, Devojačka kletva, Zona Zamfirova, Ivkova slava, Koštana, Stari kaplar i dr. „Sinđelić“ sa 23. avgusta 1921. spaja sa zaječarskom pozorišnom grupom „Gundulić“ i prerasta u Niško povlašćeno pozorište ili povlašćeno gradsko pozorište u Nišu. Upravnik je bio Ljubomir Rajičić Čvrga.

Predstave se do 1921. Izvode u Ruskom caru. Zbog finansijskih problema pozorište prestaje sa radom 1929. Članovi ansambla od 1930. Nastupaju u okviru „Pozorišta Moravske Banovine“.

Scroll