Mladi glumac  Narodnog pozorišta Niš Uroš Milojević, koji se ističe svojim talentom i angažmanom, nedavno je dobio prestižnu nagradu „Ćuran“ za jedno od tri najbolja glumačka ostvarenja na festivalu „Dani komedije“ u Jagodini. Ova nagrada dodeljena mu je za ulogu Džerija u mjuziklu „Neki to vole vruće“. Ista predstava je dobila nagradu „Miodrag Petrović Čkalja“ i statuetu „Jovanča Micić“ za najsmešniju predstavu po oceni publike, ocenjenu najvišom ocenom u istoriji Festivala  ̶  4,93 od 5.  Osvojene nagrade su veliko priznanje za celu ekipu koja je radila na ovom mjuziklu, koji je već godinu dana rasprodat za svako izvođenje i za koji se traži karta više.

U ovom intervjuu Uroš će govoriti o tome šta za njega znači ova nagrada, ali i o svom pogledu na svet glume. Takođe, saznaćemo u kom žanru se oseća najbolje i čuti Uroševe savete za mlade ljude koji žele da se bave glumom.

Dobrodošli u svet Uroša Milojevića, glumca unikatne ekspresivnosti i velikog talenta!

 

Autor fotografije: Nikola Milosavljević

 

Čestitamo na nedavno osvojenoj statueti ,,Ćuran“ na ,,Danima komedije“! Šta za tebe znači ova nagrada i kako se osećaš povodom toga? 

Znači mi mnogo. Ja ovu nagradu za najbolje glumačko ostvarenje doživljavam kao potvrdu da je ono šta radim dobro, i da je smisleno. Veliki mi je to podstrek za dalji rad i bavljenje komedijom i sobom u komediji.

 

Kako bi opisao atmosferu na Festivalu i kakve su reakcije publike nakon mjuzikla ,,Neki to vole vruće“?

Atmosfera je kao i uvek kada igramo bila sjajna, zaista. Što se publike i reakcija tiče, reagovali su na nekim novim mestima u samoj predstavi, ali to je normalno, to je znak da predstava ,,diše” i da mi osluškujemo puls publike.

 

Autor fotografije: Slavica Ljujić

 

Mislim da je već mnogima poznato da si u toku priprema ovog mjuzikla stalno nosio štikle na probama kako bi se navikao na hod i bolje saživeo sa ulogom. Možeš li još nešto da podeliš u vezi sa tim kako si se pripremao za ulogu u ovom komadu? Koliko je zapravo važna priprema za glumca?

Smatram da je priprema uvek jako važna. Naravno, dobra priprema. Tek onda kada pošteno uradimo svoj deo posla, možemo očekivati da jedna predstava ima uspeha kod publike. Za mene je potpuno normalno da sam vežbao na štiklama. To je meni lično stvorilo sigurnost u sam hod na štiklama, da bih kasnije mogao da se igram. Džeri, koga tumačim, je pre svega ipak jedan dobar, naivan i u toj naivnosti duhovit muškarac. Logično je da jedan takav Džeri ne može da proizvede oholu, zlu i lošu Dafne. Može biti samo još šarmantniji u tome kako Džeri vidi svoju Dafne. Znam, konfuzno je, zamislite kako je meni bilo. 😀 Svakako, Dafne je postala omiljeni lik u svakoj priči.

 

Omiljena anegdota sa priprema?

Joj, bilo ih je toliko, i bilo je to sad tako davno, ja zaista ne mogu da se setim. Ali potrudiću se da odgovorim ovako. Rad na predstavi ,,Neki to vole vruće“ je jedna velika anegdota za sebe. A za mene je jedan od najdivnijih utisaka sa proba moja garderoba broj 43, u kojoj sam spavao između dve probe, i sve kolege iz moje garderobe. Tu su Pera, Mateja, Aleksa koji su mlađi od mene, oni su plesači u predstavi, ali i pored toga što su mlađi čuvali su me od mene samog, posebno kada je u pitanju moja blaga neurotičnost.

 

Koja ti je bila najizazovnija uloga do sada i zašto?

Mislim da se odgovor sam nameće u tvom pitanju. Džeri/Dafne… zbog svega. Ako se razumemo.

 

Autor fotografije: Nikola Milosavljević

 

Pored mjuzikala ,,Neki to vole vruće“ i ,,Cigani lete u nebo“, igrao si i u komedijama i dramama. U kom žanru se osećaš najbolje?

Moja šolja čaja su apsolutno komedije, vodvilji i mjuzikli. Ti žanrovi su meni najuzbudljiviji za rad i to baš zato što je tu neophodno izaći iz zone komfora. Ja to volim. Mislim da ljudi to već znaju, ali ja obožavam da radim komedije i uživam i tome da nasmejem ljude kroz svoj posao.

 

Kako bi opisao svoj stil glume i na koji način ga usavršavaš?

Ne znam da li imam odgovor na to pitanje. Čak ne znam ni da li imam svoj način, ali ono što sigurno imam i znam da me to razlikuje jeste radost u radu. Čak i onda kada mi je teško ili ne delim isto mišljenje sa rediteljem o nekoj temi. Ja smatram da je život kao takav i dur i mol, dakle, bez drame nema dobre komedije. Tek kad na crni papir stavite komad belog papira možete videti potencijal i tačan trenutak za komično, kako u životu, tako i u pozorištu. Ljudi se smeju istini. A smeh je mnogo veća moć nego što možemo da zamislimo. Zato, smejte se životu u lice.

 

Koji su tvoji dalji planovi i projekti u pozorištu i van njega?

Naš direktor ima dobro i pametno osmišljenu repertoarsku politiku. Tako da, što se pozorišta tiče, verujem da on ima dobre planove za mene. Naravno, ja ću raditi najbolje što umem, kao i do sada.

 

Autor fotografije: Nikola Milosavljević

 

Šta bi savetovao mlade ljude koji razmišljaju o karijeri u glumi?

Uvek savetujem da budu hrabri i strpljivi. Moraju sami da preduzmu ne samo prvi korak nego da se trude da hrabro koračaju. Neće im ništa pasti sa neba. Savetujem im da se okruže iskrenim, objektivnim i poštenim ljudima, koji će im uvek iskreno reći da li su na dobrom putu u kreiranju uloge, ili u životu, generalno. I savetujem im da se raduju, da osluškuju kada se neko šali na njihov račun. Šala na sopstveni račun je siguran put u lečenju sujete.

 

Autor: Stanislava Petrović


Scroll