Reč autora i reditelja

 

“U nekom paralelnom univerzumu,

na hiljade svetlosnih godina od našeg sveta,

možda bi se događaji mogli odvijati baš ovako kako je ovde opisano.”

 

Pozorište nije vremeplov. Ovaj komad nema nameru da piše novu istoriju. Događaji su izmišljeni, stvarnim istorijskim likovima promenjene su sudbine i odnosi; Francuska revolucija upotrebljena je kao paradigma svakog prevrata.

U našoj predstavi “1789” narod sa svojim patnjama i stremljenjima ostaje uvek u drugom planu. Bavimo se iznad svega vođama, jer bez njihovih odluka, jedna tako krvava i bespoštedna revolucija, kao što je bila Francuska, ne bi se dogodila. Lideri su ti koji greše u proceni, navode, manipulišu, indoktriniraju ili odlučuju da koriste nasilje kada smatraju za shodno. Kakve mračne motive mogu da kriju sve te osobe koje se u nekom istorijskom momentu usude da se stave na čelo svojih naroda? Kakve želje, nade, komplekse ili strahove imaju? Da li uopšte i ikada znaju šta rade? Da su znali za ishod revolucije koju su započinjali, da li bi možda ipak pokušali da je zaustave?

Naša predstava govori o moćnicima koji, slepi pred evidentnim dokazima da će celo društvo postradati u krvavom haosu, nisu u stanju da preduprede tragediju. Zaslepljeni sopstvenim ambicijama, snovima i željama survaju celokupnu zajednicu, i sebe same, u ponor. Neki od njih vođeni su ideologijom, drugi patriotizmom, treći osvetom ili čak opsesivnom ljubavlju, no svi zajedno dele istu sudbinu – nasilnu smrt koju nisu bili u stanju da predvide.

Hadi KURIĆ

 

 

Hadi Kurić rođen je 1962 godine u Nišu, od majke Mime Kurić, prvakinje Narodnog pozorišta, i oca Mensura Kurića, zubotehničara od zanata. Brat je Irfana Mensura, vrsnog glumca i režisera, muž Ane Kardelis Kurić, sjajne glumice, i ponosni otac dvojice divnih mladih ljudi, Vigora i Stribora. Ima velike prijatelje na više strana sveta. Neki od njih i dalje žive u Nišu, veoma blizu Hadijevog srca. To je najvažniji deo biografije. A sada sitnice.

Diplomirao je režiju u Beogradu 1985 godine. Radio kao reditelj u Narodnom pozorištu u Sarajevu od 1988. do 1992. godine, kada je iz evidentnih razloga napustio Jugoslaviju i otišao da živi u Španiju, gde je zajedno sa suprugom i majkom osnovao „Teatro de la Resistencia, pozorišnu kompaniju na čijem se čelu nalazi do danas.

Odigrao je desetine prvačkih uloga, režirao pedesetak predstava u Jugoslaviji, Španiji, Meksiku, Kolumbiji. Napisao trinaest originalnih drama i desetine adaptacija. Publikovane su mu četiri knjige drama i mnogi članci u specijalizovanim pozorišnim časopisima. Član je Španske akademije scenskih umetnosti i dobitnik više nagrada za glumu, režiju i drame. Po slobodnoj proceni, njegova dela je videlo bar milion gledalaca.

 

 

Katarina Filipović rođena 1989. godine u Nišu. Srednju umetničku školu završila 2008. u Nišu. Diplomirala 2015. dizajn tekstila i odeće na IUNP, departman u Nišu – Odsek primenjena umetnost. Učesnica je više značajni izložbi odeće i dizajna, kao i modnih revija u Srbiji.

Tokom 2018. i 2019. godine radi kao saradnik u Narodnom pozorištu u Nišu. Bila je asistent kostimografa u predstavama Limunacija i Kneginja od Foli-Beržera, asistent scenografa u predstavi Vlast i njena opozicija, scenograf i izvođač slikarskih radova za  Igre u pesku, kostimograf u predstavi Sladoled, kostimograf i scenograf za Kabare Kabare (SKC u Nišu), kao i kostimograf u predstavi Zbogom gospodine Hafman Kruševačkog pozorišta.

 

Biljana Krstić rođena je u Nišu. Završila Akademiju primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu, odsek scenskog kostima, u klasi prof. Pavla Vasića.

Radila kao kostimograf u Narodnom pozorištu u Nišu 40 godina. Bila je direktor Narodnog pozorišta u dva mandata, od 1996. do 2003. godine. Radila kao profesor u Umetničkoj školi u Nišu, gde je predavala istoriju kostima i scensko i savremeno odevanje.

Uradila preko 300 predstava u zemlji i inostranstvu, 2 igrana filma, 5 televizijskih drama.

Radila na odevnim rešenjima folklornih ansambala i horova od Evrope do Australije, kao i na dizajnu lutkarskih predstava.

Radila je u Poljskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori…

Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja, od toga 5 nagrada za najbolju kostimografiju na Profesionalnim susretima pozorišta „Joakim Vujić.

Još uvek radi kao kostimograf i bavi se pedagoškim radom.

 

Bratislav Zlatković rođen je u Nišu, gde je završio nižu i srednju muzičku školu, a diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

Kao multiinstrumentalista i kompozitor popularne muzike nastupao je u koncertnim prostorima (sale, hale, stadioni) širom nekadašnje Jugoslavije i bio gost najvećih radio i TV stanica. Snimio je šest albuma za PGP RTS i autor je više jugoslovenskih hitova.

Komponuje muziku za pozorište, animirane, dokumentarne i dugometražne filmove, za šta je u više navrata bio nagrađivan na domaćim i međunarodnim festivalima. Milan Karadžić, Olivera Đorđević, Dejan Krstović, Kokan Mladenović, Nenad Todorović, Zoran Lozančić, Spasoje Ž. Milovanović, Aleksandra Kovačević su neka od imena sa kojima je sarađivao u ovoj oblasti.

Napisao je oratorijum Na raskršću kojim su otvorene 20. Internacionalne horske svečanosti. Objavio je izdanje Vergul Art sa kompozicijama za kamerne sastave i imao autorsko veče na NIMUS-u. Snimio je vokalno-instrumentalno delo Ovo je moja zemlja sa Simfonijskim orkestrom i Horom RTS-a, koje objavljuje ogranak SANU i Fakultet umetnosti u Nišu. Njegove kompozicije izvođene su u Španiji, Bugarskoj, Italiji, BiH, Republici Srpskoj, Srbiji.

Redovni je profesor Fakulteta umetnosti Univerziteta u Nišu.

 

 

Miodrag Krčmarik (1975). Diplomirao je glumu na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Prištini, u klasi profesora Božidara Dimitrijevića. Vanredni je profesor na predmetima scenski pokret, akrobatika i scenske borbe na istom fakultetu. Usavršavao se na radionicama studenata Marsela Marsoa.

Autor je scenskog pokreta za preko pedeset profesionalnih pozorišnih predstava. Ostvario je više pozorišnih, filmskih i televizijskih uloga. Učestvovao je u međunarodnim i domaćim pozorišnim projektima, radionicama kao i u radu žirija na više festivala.

Narodno pozoriste Nis

Lica

Kralj – Aleksandar Mihailović
Gđa Montrej – Sanja Krstović
Mompo – Aleksandar Marinković
Mare – Danilo Petrović
Roza Keler – Nađa Nedović Tekinder
Latur – Miloš Cvetković
Kraljica – Jovana Golubović k. g.
Rene – Bratislava Milić k. g.

Tehnička ekipa

Inspicijent – Vladislav Đorđević
Dizajn tona – Slobodan Ilić
Dizajn svetla – Dejan Mitić i David Jovanović
Sufler – Vanja Šukleta

Tehnički direktor: Ljubiša Živković
Majstor scene: Slaviša Filipović
Dekorateri: Radomir Pešić, Dragan Dinić, Radovan Živković, Marin Rajić, Mića Lazarević, Miodrag Đorđević, Srđan Kitanović
Rekviziter: Marko Đorđević, Dragan Nikolić
Garderoberi: Dušica Mladenović, Marko Dinić
Šminkeri, vlasuljari: Ljiljana Rašić, Ivana Lazarević
Krojački radovi: Marina Stevanović, Vladimir Pekić
Radionica: Bogoljub Đorđević, Goran Stanković, Dragan Perić, Branislav Nikolić
Nabavka: Zoran Denčić, Bogdan Todorović
Vozač: Nebojša Šarčević

Narodno pozoriste Nis
poster
Tekst
Hadi Kurić
Režija
Hadi Kurić
Scenograf
Katarina Filipović
Kostimograf
Biljana Krstić
Asistent kostimografa
Jelena Temelkovski
Kompozitor
Bratislav Zlatković
Scenski pokret
Miodrag Krčmarik
Lektor
Nataša Ilić
Organizator
Ivana Stojanović
Fotografije
Nikola Milosavljević / Tatabrada Studio
Premijera
11. mart 2020.
Scroll