Poigravajući se sa naslovom romana Ćamila Sijarića “Kuću kućom čine lastavice”, Vida Ognjenović je izgovorila važnu rečenicu “Grad gradom čini pozorište”, rečenicu koja može da služi i u pripremi Zakona o pozorištu, ali i u promociji bilo koga grada koji ima pozorište, baš kao što je i Niš. “Poetesa” i priča o Milici Stojadinović Srpkinji spojila je književnicu, rediteljku i nekadašnju ambasadorku Srbije i Niš, grad na raskršću, sa teatrom na raskršću.
Kao umetnička direktorka i članica Saveta festivala “Novi Tvrđava teatar” zna i koliko je teško organizovati, ali i koliko je važno da pozorište ima svoje festivale.
– Festival “Teatar na raskršću” je veoma bitan, kao što je svaki festival bitan, naročito ovakav koji je dobro organizovan, na dobrom mestu, na raskršću, na dobroj tački ukrštanja. Simbolično i logično, ima li boljeg mesta? – pita se Vida Ognjenović.
Kao filmski grad Niš se više puta pokazao tokom 58 godina koliko se održavaju Filmski susreti, a pozorišni festivalski centar to polako postaje.
– Niš treba i može da bude pozorišni centar, to nije pitanje, pitanje je da li se tome poklanja dovoljno pažnje, enrgije, volje i dobrih ideja. Naravno da Niš treba da bude pozorišni festivalski centar – smatra Vida Ognjenović.
Na tribini “Pozorišni modeli balkanskog kulturnog prostora”, koja je održana drugog dana festivala, član Saveta i menadžer u kulturi iz Hrvatske dr Duško Ljuština rekao je da jedno naseljeno mesto “ne može nešto biti grad ako nema mesečno jednu pozorišnu predstavu”. To je podstaklo Vidu Ognjenović na jednu rečenicu koja bi trebalo da zlatnim slvoima bude ispisana:
– Setih se naslova romana jednog od naših znamenitih pisaca “Kuću kućom čine lastavice”. Po analogiji “Grad gradom čini pozorište”. Ukoliko nema pozorišne kuće, to znači da mu manjka jedna kulturna poluga. Niš, srećom, ima pozorište i to odavno i uspeva da uvek ima dobro pozorište sa padovima i usponima, problemima. Nikada nije bilo da ga nije bilo u novije vreme. Niš je i po pozorištu, grad. A što bolje pozorište, to je značajniji grad – dodaje.
Na festival “Teatar na raskršću” Vidu Ognjenović je dovela njena predstava “Poetesa” za koju je radila tekst i režiju. Komad je o jednoj od najznačajnijih ličnosti 19. veka. Ranije je objasnila da joj je bilo jasno da ne treba da piše biografsku dramu jer ju je zanimao “Miličin dramatični sukob sa samom sobom”.
– Ona je citirana u istoriji književnosti, o njoj je pisano. Ovo nije predstava da nas obavesti o njoj, već da nas obavesti o jednom kulturnom slučaju 19. veka o tome kakve prepone treba da preskoči jedna mlada žena ako hoče da bude poetesa, ako hoće da se bavi književnošću u jednoj tek nastaloj zemlji ispod okupacije Turske, koja se tek snalazi kao samostalna država. Iako je Milica Stojadinović Srpkinja pripadala manjinskom delu Habsburške monarhije. Ona je živela u Vojvodini što znači da su evropske ideje stizale do tog dela brže nego do tadašnje Srbije. Na neki način, ona je skupo platila tu književnu i poetsku energiju koju je osetila i htela da podeli – rekla je Vida Ognjenović.
Sada imamo priliku da budemo deo tih evropskih ideja, a to najviše možemo zahvaliti umetnicama i umetnicima kao što i je Vida Ognjenović.