O PISCU
Francuski pisac Žan Batist Poklen Molijer, jedan od najznačajnijih komediografa u istoriji književnosti, rođen je 15. januara 1622. godine u imućnoj trgovačkoj porodici. Pretpostavlja se da je završio pravne nauke, ali se već kao dvadesetogodišnjak 1643. priključio pozorišnoj trupi porodice Bežar. Ime Molijer je koristio kao pseudonim, kako bi porodica izbegla sramotu zbog njegovog glumačkog poziva.
Igrajući za narod, ali i pred uglednim mecenama kraljevskog i plemićkog porekla, stvarajući komade po narudžbini koji su služili za zabavu kralju i njegovim dvoranima, postao je kraljevski komediograf pod patronatom Luja XIV.
Bio je poznat po svojim satiričnim komedijama koje su kritikovale društvene norme i licemerje. Njegov stil pisanja obuhvata elemente komedije običaja i tragikomedije, a njegovi likovi često su prikazivali mane društva. Molijer je vodio pozorište i pisao komedije u kojima je obično igrao glavne uloge. Prvi veći uspeh je postigao 1659. godine delom Smešne precioze. U više od 30 komada ismevao je staleške predrasude, pokvarenost aristokratije i gramzivost buržoazije.
Tokom izvođenja svoje poslednje predstave Uobraženi bolesnik, Molijer je kolabirao na sceni. Umro je nekoliko sati kasnije, 17. februara 1673. godine, a zanimljivo je da nije primio pričešće, jer su sveštenici odbili da dođu na njegov poziv. Prema tadašnjim običajima, glumcima nije bilo dozvoljeno da budu sahranjeni na svetom tlu. Kralj je ipak odobrio da bude sahranjen u delu groblja namenjenom za nekrštenu decu.
Na niškoj pozorišnoj sceni, njegova dela su od samog osnivanja „Sinđelića” bila zastupljena na repertoaru i to:
1887/88 – Mizantrop, Uobraženi bolesnik, 1907 – Uobraženi bolesnik, 1924 – Uobraženi bolesnik, Tartif, 1936/37 – Žorž Danden, 1938 – Tartif, 1950 – Silom lekar, 1951 – Tartif, 1952 – Učene žene, 1987 – Škola za muževe, 2015 – Žorž Danden.
Narodno pozorište Niš prvi put postavlja na scenu Molijerovog Don Žuana, nastalog 1665. godine. Molijer je napiso ukupno 33 komedije, a njegova dela su prevođena na mnoge jezike i izvođena širom sveta.
Tamara Milosavljević
BIOGRAFIJA REDITELJA
Vasil Vasilev je bugarski pozorišni reditelj i menadžer za scenske umetnosti, sa bogatim iskustvom u oblasti kulturne politike i menadžmenta. Magistrirao je pozorišnu režiju na Nacionalnoj akademiji pozorišne i filmske umetnosti „Kr. Sarafov” i menadžment u poslovanju na Ekonomskoj akademiji „D. A. Tsenov” 2015. godine.
Vasilev je u Moskvi dobio nagradu „Bronzani Vitez” za predstavu Lice Aleksandra Galina, a 2019. godine je dobio nagradu za režiju na 9. Međunarodnom festivalu kamernog teatra, u organizaciji Novog evropskog teatra Udruženja NETA, za predstavu Ugovor Majka Bartleta.
Režirao je predstave u mnogim pozorištima u Bugarskoj (Pozorište „Suze i smeh” i Pozorište „199” u Sofiji; „Ivan Radojev” Dramsko-lutkarsko pozorište u Plevenu; Dramsko-lutkarsko pozorište „Sava Dobroplodni” u Silistri itd.). Vasilev je takođe režirao u Narodnom pozorištu Niš i Narodnom pozorištu „Anton Panov” u Strumici, Severna Makedonija. Neke od njegovih režija su: Lice Aleksandra Galina, Gronholmova metoda Jordija Galcerana, Boing, boing Marka Kamoletija, Serjoža je vrlo glup Dmitrija Danilova.
Od 2006. godine bio je direktor pozorišta u Loveču i Plevenu (Bugarska) u dva uzastopna mandata i uspeo je da ih pretvori u aktivna instituciona pozorišta, dovodeći ih svojim radom i na međunarodnu scenu. U periodu 2013–2014. bio je zamenik ministra kulture.
Vasil Vasilev je od aprila 2022. godine direktor Nacionalnog teatra „Ivan Vazov” u Sofiji.
REČ REDITELJA
Čovekov životni put i tragovi koje ostavlja u drugima, njegova stalna potraga za samousavršavanjem, daju mu mogućnost da se slobodno uzdigne i uništi sve zablude koje mu vreme donosi. Ovo je moj Don Žuan – onaj koji može da savlada sebe samog i da više ne bude Don Žuan.
DON ŽUAN – Dejan Lilić, k. g.
ZGANAREL, Don Žuanov sluga – Dragiša Veljković
ELVIRA, Don Žuanova žena – Maja Vukojević Cvetković
DON KARLOS, Elvirin brat – Andrija Mitić, k. g.
DON ALONZO, Elvirin brat – Uroš Milojević
ŠARLOTA, seljanka – Katarina Mitić Pavlović
MATURINA, seljanka – Katarina Arsić
PJERO, seljak – Danilo Petrović
GOSPODIN DIMANŠ, trgovac – Marjan Todorović
PROSJAK, PRIVIĐENJE, STATUETA – Miloš Mitrović, k. g.
Inspicijent: Slobodan Ilić
Majstor tona: Dobrila Marjanović
Dizajn svetla: Dejan Cvetković
Svetlo: David Jovanović
Sufler: Vanja Šukleta
Tehnički direktor: Dejan Mitić
Majstor scene: Radomir Pešić
Dekorateri: Srđan Kitanović, Miodrag Đorđević, Mića Lazarević, Nemanja Perić, Marin Rajić
Rekviziter: Dragan Nikolić
Garderoberi: Dušica Mladenović, Katarina Pavlović
Šminkeri, vlasuljari: Ljiljana Rašić, Marija Cvetanović
Krojački radovi: Vladimir Pekić, Aleksandra Jenić
Izrada dekora: Dragana Breza, Dušan Stanković
Radionica: Goran Stanković, Dragan Perić, Branislav Nikolić
Nabavka: Zoran Denčić, Ivan Todorović
Vozač: Nebojša Šarčević