Pozorišna instalacija za jednog gledaoca ,,Heroji 4.33″ Narodnog pozorišta „Jordan Hadži Konstantinov – Džinot” iz Velesa biće izvedena večeras 09. septembra i sutra 10.septembra u 20.00 i 22.00 u velikoj sali Oficirskog doma u okviru pratećeg programa festivala ,,Teatar na raskršću”
HEROJI 04:33
Radnja: Sašo Dimoski
Scenska režija: Dejan Damjanovski
Scenograf i dizajner promo materijala: Filip Korunovski
Dizajn kostima: Elena Vangelovska
Kompozitor: Saško Kostov
Video dizajn: Dančo Stefkov
Igraju:
Vasil Zafirčev
Isidor Jovanovski
Keti Borisovska
Projekat HEROJI 04:33 je pozorišna instalacija u kojoj smo, koristeći različite medije u tri različita, međusobno izolovana prostora, istraživali vezu između prisustva i odsustva, okarakterisanog u pozorištu kao mediji. Gledaocima, propisno zaštićenim i vođenim jedan po jedan, kao kroz muzej, biće predstavljeni naši eksponati, poslednji preživeli, pioniri nove stvarnosti. Realnost, koja će biti predstavljena u svakom od prostora, je neka vrsta distopijske stvarnosti u kojoj se humanizam povlači pred sopstvenom suprotnošću. Doživljaj koji gledalac ima u instalaciji nalikuje na one sekunde pre početka predstave kada se ugase svetla, kada je stvarnost oko nas odsutna, a scenska stvarnost tek treba da bude prikazana. Prostor, kostimi i muzika su u fukciji doživljaja ovog međumomenta između prisustva/odsustva koji traje skoro 13 minuta, tačnije tri puta po četiri minuta i trideset tri sekunde, kao referenca na čuvenu kompoziciju Džona Kejdža.
Dejan Damjanovski
Strah od virusa je strašniji od samog virusa, za koji se pokazalo da je fatalan. Smrt je koncentrisano prisutna, prikazana kao lični gubitak, kao statistika epidemije. Od virusa se nema gde pobeći. Sveprisutan je. Vlasnik je svakodnevice. Ima onih koji ga prežive, a ima i onih koji ga ne prežive. Brojevi smrtnih slučajeva su naš lični pakao. Svi znaju bar nekoga ko je zaražen. Iza nekoga uvek postoji ljudsko prisustvo. Opstanak barem jedne vrste ljubavnog odnosa je ugrožen. Zarazno je. Prelazno je. Pokazalo se da je fatalno. Svi smo lično angažovani. Virus nas je paralizovao strahom, sa svim strahovima kodiranim u njemu. Strah za opstanak. Strah od bola koji će se dogoditi i strah za sopstveni život. Poludeli smo od brige jednih za druge. Svi smo bolesni. Na ovaj ili onaj način, svi smo bolesni, potencijalno smo svi mrtvi. Nema razlike među nama. Konačno, svi smo ujedinjeni.
Sašo Dimoski