Opera u dva čina
Simfonijski orkestar u Nišu , Fakultet umetnosti u Nišu i Narodno pozorište u Nišu

Nekih tridesetak godina posle Mocartove slavne komične opere Figarova ženidba, mladi kompozitor Đoakino Rosini sklopio je ugovor da napiše još jednu operu sa visprenim berberinom Figarom kao glavnim junakom, ponovo sa libretom inspirisanim komadom francuskog pozorišnog pisca Bomaršea. Rosini je svog Seviljskog berberina udaljio od političkog konteksta, te je, pre svega, išao na komiku likova i situacija – a u tome je bio nenadmašan. I ovde je neprevaziđeni Figaro spreman na sve, dovitljiv, lukav, glavni čuvar tajni i posrednik u ostvarivanju veze dvoje mladih – Rozine i grofa Almavive, uprkos nastojanju starog dr Bartola (zapravo, Figarovog gazde) da sačuva Rozinu za sebe.

Novina Figarovog lika u odnosu na tradicionalni zaplet, odgovara Rosinijevom odnosu prema tradicionalnoj komičnoj operi: kao što Figaro prekvalifikuje stare likove, tako i Rosini vraća komičnoj operi njen istorijski uspeh. Likovi u Berberinu su zaista pravi likovi iz velike komedije. I danas je ovo jedna od najomiljenijih opera, i ona već na prvom gledanju osvaja simpatije svojom neuzdržanom šaljivošću, životnošću i šarmom.

 

Đoakino Rosini (1792–1868) bio je centralna ličnost italijanske opere i jedan od vodećih kompozitora XIX veka, podjednako značajan u domenu komične i ozbiljne opere. Školovao se na konzervatorijumima u Luganu i Bolonji. Svoj muzički stil formirao je pod uticajem operskog stila Domenika Čimaroze, Hajdna i Mocarta, ali je vremenom uspeo da prevaziđe svoje uzore, postavši i sam uzor drugim kompozitorima – Beliniju, Donicetiju i Verdiju.
Rosinijev umetnički uspon počinje već sa njegovim prvim operama. Pisao je za sva velika italijanska pozorišta tog vremena, a tokom dve decenije aktivnog stvaralačkog rada napisao je oko 40 opera. Bio je poznat po tome što je pisao veoma brzo i veoma lako, ali je u mnogim delima pribegavao i autocitatima.
Njegove najčuvenije opere su Viljem Tel, Pepeljuga, Otelo, Semiramida, Seviljski berberin.

 

 

 

Narodno pozoriste Nis

Lica

Rozina: Aleksandra Ristić, mecosopran / Katarina Simonović Ivanković, sopran
Grof Almaviva: Saša Arsenkov, tenor
Figaro: Nikola Mikić, bariton
Doktor Bartolo: Milutin Najdanović, bariton
Bazilio: Marko Milisavljević, bas
Fjorelo: Petar Bošković, bariton
Berta: Brana Bajović, sopran / Nada Jovanović, sopran
Ambrozio: Stefan Simonović, tenor
Notar: Živan Popović
Oficir: Darko Milovanović / bariton

Kamerni muški hor Fakulteta umetnosti u Nišu, dirigent: Ivana Mirović
Niški simfonijski orkestar

Tehnička ekipa

Koncert majstor: Stanislava Alađozovski
Korepetitor/Kontinuo: Ingrid Konrad-Janković, Bojan Mladenović
Gitarista: Nikola Đorđević
Scenski pokret: Zlata Hodžić
Tehničko vođstvo: Zoran Ilić
Koordinator u tehnici: Ljubiša Živković
Inspicijent: Slobodan Ilić
Sufler: Ivana Mirović
Organizator: Ana Veljković
Autor plakata: Marina Antić
Majstor svetla: Dejan Cvetković
Dizajn svetla: Dejan Mitić
Majstor pozornice: Slaviša Filipović
Dekorateri: Dragan Dinić, Radomir Pešić
Majstor tona: Sreten Cvetković
Rekviziteri: Dragan Nikolić, Marko Paulus
Nabavljaći: Dobrila Marjanović, Zoran Denčić
Garderoberi: Marko Dinić, Dušica Mladenović
Majstor šminke: Filip Cvetković
Vlasuljarski radovi: Ljiljana Rašić, Marija Pešić
Krojački radovi: Marina Stevanović, Snežana Aranđelović, Vladimir Pekić
Slikarski radovi: Dušan Stanković
Asistenti kostimografa – volonteri: Stefan Popović, Viktor Aksentijević
Radionički radovi: Bogoljub Đorđević, Branislav Nikolić, Goran Stanković, Dragan Perić
Vozač: Nebojša Šarčević

Narodno pozoriste Nis
poster
Kompozitor
Đoakino Rosini
Dirigent
Milena Injac
Režija
Ivan Vuković
Scenografija
Vesna Popović
Kostimograf
Dejan Gocić
Asistent reditelja
Ivana Mirović
Autor projekta
Suzana Kostić
Asistent kostimografa
Vladimir Pekić
Asistent scenografa
Mina Lazarević
Premijera
23. februar 2015.

Pogledajte video

Scroll