Zahvaljujemo se Komandi Kopnene vojske i Domu Vojske u Nišu na svesrdnoj podršci u realizaciji predstave.
Zahvaljujemo se Bojani Milanović na pomoći u izradi kostima i Mariji Petrović na saradnji u muzičkom studiju.
Aleksandra Jovanović, autorka teksta
Rođena 1996. u Vranju. Diplomirala je 2019. i masterirala 2020. na Katedri za dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je trenutno na doktorskim umetničkim studijama dramskih i audiovizuelnih umetnosti.
Kao dramaturškinja radila je na pozorišnim predstavama: Dečko iz poslednje klupe (Narodno pozorište „Toša Jovanović“, rediteljka Tijana Vasić), Okamenjeno more (Pozorište „Bora Stanković“, reditelj Stevan Bodroža), Crna ptica (Pozorište „Bora Stanković“, rediteljka Marija Mladenović), Četiri zida ili tragikomedija o karantinu (Pozorište „Bora Stanković“, reditelj Stevan Bodroža), Narodni poslanik (Narodno pozorište Subotica / Istarsko narodno kazalište, rediteljka Snežana Trišić), Ljudi bez grobova (Regionalno pozorište Novi Pazar / Beogradsko dramsko pozorište, reditelj Stevan Bodroža).
Autorka je romana Crna ptica, u izdanju Kreativnog centra (Nagrada Politikinog zabavnika 2020. godine, nagrada grada Niša „Malen cvet“ 2020. godine za najbolji roman za decu i mlade; uvršten u 200 najboljih romana za decu i mlade na svetu, u međunarodnom katalogu White Ravens 2021, koji izdaje minhenska biblioteka za decu i mlade; nagrada „Sigridrug“ za tekst Želja, rađenog po motivima romana Crna ptica, na Zmajevim dečjim igrama u Novom Sadu, u okviru Festivala monodrame za decu 2021. godine), romana Petra je stvarno otišla, u izdanju Kreativnog centra (nagrada „Rade Obrenović“ 2023. godine), zbirke pesama Jagma, u izdanju biblioteke „Vladislav Petković Dis“ (nagrada „Mladi Dis“ 2020. godine), zbirke pesama Prsti u psećem krznu, u izdanju Književne radionice Rašić.
Kao scenaristkinja radila je na kratkometražnim filmovima Krotki, u režiji Jovana Dimoskog i Vodi me, gde god, u režiji Nikole Polića, kao i na televizijskim serijama Sinđelići, Urgentni centar, Tajne vinove loze, Blok 27, Supernova.
REČ AUTORKE
U hrpi senzacionalističkih izveštavanja o seksualnom nasilju, često nailazimo na epitete poput „monstrum“, „divljak“, „čudovište“ i „bolesnici što iskaču iz mračnih prolaza“, što rezultira podmuklim odvajanjem samog čoveka od čina. Silovatelj je mrak, aždaja, minotaur što vreba u lavirintu, skoro uvek bez lica i obličija (osim falusnog), a i kada mu se dodeli lik, on mora biti takav da se ljudi ne prepoznaju u njemu. Prepoznavanje je užasnije od samog zločina. I dok neki lupaju glavama pitanjem ko su ti bolesni ljudi, na scenu izlazi Žuti.
Žuti ̶ ranjivi dečak, zaljubljeni, uplašeni, Žuti koji bežeći od Oca postaje isti on, Žuti koji zna šta hoće ali ne razume šta čini, Žuti koji je navikao na miris krvi, cičanje i miris tek zaklanog mesa. Na kraju, Žuti koji zna da reč „Ne“ ne znači ništa, ako se on pita.
Prasetina na 178 načina je njegova priča. U njoj žene ne govore mnogo i ništa se ne pitaju. One su funkcije, zbir naoko privlačnih udova i samo naizgled prisutne.
Ipak, čak i nakon što Žuti učini sve što je u njegovoj moći da vas zasmeje, dirne, ubedi da narator mora da govori istinu, stvoriće se prvo pukotina, zatim procep, a onda rupa kroz koju ulazi stvarnost. U njoj, krevet jeste klanica, svinje osećaju strah, silovatelji ponekad plaču i liče na čoveka.
o Na Konkursu Sterijinog pozorja za originalni domaći dramski tekst 2021/2022. godine stručni žiri preporučio je i posebno istakao dramu Prasetina na 178 načina Aleksandre Jovanović.
Sonja Petrović, rediteljka
Rođena 1990. godine u Bačkoj Palanci. Diplomirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, smer multimedijalna režija i masterirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, smer pozorišna i radio režija. Režirala predstave za decu, mlade i odrasle u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji. Njene predstave nagrađivane su na značajnim festivalima ̶ Sterijinom pozorju, Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine, Međunarodnom festivalu pozorišta za decu u Subotici, Borinim pozorišnim danima, Kolyada plays (Jekaterinburg, Rusija), ArtOkraina (Sankt Peterburg, Rusija) i mnogim drugim. Njena predstava Ko je ubio Dženis Džoplin? osvojila je više od 40 nagrada, a učestvovala je i na prestižnom međunarodnom festivalu mladih reditelja Fast Forward u Drezdenu (Nemačka).
Nagrade za režiju osvajala na Internacionalnim teatarskim susretima Brčko distrikta, Susretima profesionalnih pozorišta lutaka Srbije, Radio Beogradu i Teatar festu „Petar Kočić“ u Banjaluci, na kojem osvaja i nagradu „Korak u hrabrost“.
Direktorka je tradicionalne manifestacije Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade (www.fep.org.rs) u Bačkoj Palanci, za koju 2022. godine dobija Oktobarsku nagradu. Jedan je od osnivača Regionalne platforme za razvoj i afirmaciju pozorišta za decu i mlade „Od malih nogu“ (www.odmalihnogu.org), putem koje se bori za bolji status i veći kvalitet stvaralaštva za decu i mlade i njegovih autora. Član je Izvršnog odbora mreže za razvoj pozorišta za decu i mlade ASSITEJ Srbija, a aktivno radi i u vodećoj grupi za međunarodni edukativni program „Next generation“. Kao rediteljka i autorka radila je na nekoliko multimedijalnih događaja ̶ digitalna interaktivna predstava Mladi ljudi velika dela, otvaranje i zatvaranje Omladinske prestonice Evrope Novi Sad 2019. i otvaranje muzičkog festivala Exit (2017̶ 2019).
U svom radu se najčešće bavi temama detinjstva, ekologije i ljudskih prava.
Predstave:
Studentski kulturni centar Novi Sad (SRB)
UK Parobrod Beograd (SRB)
Narodno pozorište Sombor (SRB)
Srpsko narodno pozorište Novi Sad (SRB)
Srpsko narodno pozorište Novi Sad (SRB)
Pozorište mladih Novi Sad / Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade / Udruženje „Sloboda nema cenu“ (SRB)
Srpsko narodno pozorište Novi Sad (SRB)
Gradsko pozorište Bečej (SRB)
Narodno pozorište „Toša Jovanović“ Zrenjanin (SRB)
Pozorište mladih Sarajevo (BiH)
Dječije pozorište Republike Srpske Banjaluka (BiH)
Gledališče Koper (Slovenija) i Narodno pozorište Republike Srpske, Banjaluka (BiH)
REČ REDITELJKE
Znate li mit o kalidonskom vepru*? Ono kad svet razočara, potisne, izostavi ženu**? Neću mnogo da pričam, samo ću da zapretim, jer mi karakter ove predstave koji preslikava stanje društva daje pravo da budem bezobrazna, vulgarna i agresivna. Nemojte da me nervirate tim „nemoj da si peder“ uobičajenim kulturnim stereotipima, jakim rodnim ulogama i očekivanjima poput onih da muškarac mora da bude jak, da ne plače, ne pokazuje emocije, da mora da je dominantan, da mora da je SVINJA. Normalizacija toga doprinosi povećanju rodno uslovljenog nasilja. Ako muškarac oseća da nedovoljno odgovara rodno nametnutim očekivanjima, kontrolu nad njima pokušava da vrati nasiljem. Sve je vrlo jasno i sve već znamo. Valjda smo sad kad to i znamo u stanju da razbijemo te nametnute rodne kutije koje muškarcima bilduju frustracije. Izazovite muškarce i dečake da preistpitaju i odbace štetne društvene norme. Pomozite im, inspirišite ih da smisle, otelotvore pozitivnu viziju muškosti „dajte im igračke i pustite ih da se cijeli dan igraju i jure“, ili puštam vepra!
I neka ostane zabeležen jedan kontrapunkt, vrlo scenski interesantan, ali smo odlučili da ga zadržimo za sebe. Ovu predstavu smo radili u nekakvom zavodljivom miru, lepoti, poverenju, solidarnosti. U jednom krajnje ravnopravnom i tolerantnom malom društvu, punom ljubavi i razumevanja. Potpuno paradoksalno u odnosu na svet drame, izgradili smo atmosferu u kojoj su istinski prevaziđene individualne razlike zarad jednog cilja. Ne dobre predstave, previše smo sebični za to, nego plemenitosti ovog trenutka i nas samih u njemu. Kada bismo se svi borili samo za par trenutaka u svojim malim kolektivima, možda bi jedan dečak pustio suzu manje, a jedna žena dozvolila sebi osmeh više. „A ti razmisli o tome šta sam ti rek’o!“
*Mit o kalidonskom vepru
Kalidonski vepar je čudovište u grčkoj mitologiji, koje je boginja Artemida poslala da opustoši regiju Kalidon u Etoliji, jer je tamošnji kralj propustio (navodno slučajno) da u prinošenju darova bogovima prinese žrtvu i Artemidi. Ljuta zbog te uvrede Artemida je poslala vepra ogromne snage i veličine da pohara kalidonsku zemlju. Najveći heroji, poput Agelaja, šest dana su lovili vepra, a mnogi su i izginuli. Međutim, i nakon što su ga ubili, posvađali su se oko toga kome će pripasti koža a kome glava, tako da se krvoproliće nastavilo.
** Ovo sve nema veze sa predstavom. Možda…
KRIVIČNI ZAKONIK
Glava osamnaesta
KRIVIČNA DELA PROTIV POLNE SLOBODE
Silovanje
Član 178
(1) Ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo tog ili njemu bliskog lica, kazniće se zatvorom od pet do dvanaest godina.
(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno pretnjom da će se za to ili njemu blisko lice otkriti nešto što bi škodilo njegovoj časti ili ugledu ili pretnjom drugim teškim zlom, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina.
(3) Ako je usled dela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila teška telesna povreda lica prema kojem je delo izvršeno ili ako je delo izvršeno od strane više lica ili na naročito svirep ili naročito ponižavajući način ili prema maloletniku ili je delo imalo za posledicu trudnoću, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.
(4) Ako je usled dela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila smrt lica prema kojem je delo izvršeno ili je delo učinjeno prema detetu, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili doživotnim zatvorom.
U predstavi smo obradili i koristili sledeće muzičke numere:
Gala ̶ Izaberi
Džej i Mina Kostić ̶ Slavija
Đogani Fantastiko ̶ Idemo na Mars
Duck ̶ Prca
Zdravko Čolić ̶ Kao moja mati
Tap 011 ̶ Idemo na Mars
Leo Martin ̶ Odiseja
Milica Filić
Miloš Cvetković
Danilo Petrović
Andrija Mitić
Stefan Mladenović
Inspicijent: Dobrila Marjanović
Dizajn tona: Slobodan Ilić
Dizajn svetla: Vojkan Dobrosavljević
Svetlo: Marko Đorđević
Sufler: Jana Savić
Tehnički direktor: Dejan Mitić;
majstor scene: Slaviša Filipović;
dekorateri: Marin Rajić, Miodrag Đorđević, Srđan Kitanović i Mića Lazarević;
rekviziter: Dragan Nikolić;
garderoberi: Dušica Mladenović i Katarina Pavlović;
šminkeri, vlasuljari: Ljiljana Rašić, Marija Cvetanović i Ivana Lazarević;
krojački radovi: Marina Stevanović, Vladimir Pekić i Olgica Mitić;
radionica: Aleksandar Rajić i Branislav Nikolić;
nabavka: Zoran Denčić i Ivan Todorović;
vozač: Nebojša Šarčević.