Marjan Todorović Maksa (1979, Niš), diplomirao je glumu na Fakultetu umetnosti u Prištini 2006, u klasi prof. Svetozara Rapajića.

Stalni je član drame Narodnog pozorišta Niš.

Odigrao je preko dvadeset uloga u pozorištu, na televiziji i filmu.

Autor je drama „Ees mooda“, „Zer0“, „Mostovi“, „Mmm… gde smo ono stali“.

Nagrade:

Niš Art Fondacija, druga nagrada na konkursu za kratku dramu na temu Niša, za autorski tekst jednočinke „Ees mooda“;

VALENTINOVO 2010, četvrta nagrada za najlepšu ljubavnu pesmu udruge umjetnika SPARK, Velika Gorica, Hrvatska;

Međunarodni književni festival „Dani poezije“, Novi Sad, prva nagrada na takmičenju za najboljeg slem pesnika Srbije 2010. i 2014. i druga nagrada 2012. godine;

Fondacija „Hartefakt“,  Beograd, dramski tekst „Zer0“, zajedno sa još četiri prvoplasirana na konkursu za savremeni dramski tekst, štampan je u zbirci „Radnici umiru pevajući“;

Sterijino pozorje, Novi Sad, drama „Mmm… gde smo ono stali“ jedna je od pet prvoplasiranih na konkursu za savremeni domaći dramski tekst.

Tekst „Ees mooda“ je uz još dva nagrađena teksta postavljen u vidu triptiha 2008. godine pod zajedničkim imenom „Odabrani i uništeni“, u režiji Kokana Mladenovića. Drama „Mmm… gde smo ono stali“ je njegov drugi autorski tekst postavljen na sceni Narodnog pozorišta Niš.

 

 

Reč autora

GDE SMO ONO STALI, na žalost, jedan duži vremenski period uopšte više nije pitanje, već samo usputna konstatacija. Kao kad čovek u nekom iznošenju sopstvenog mišljenja i stava na trenutak zablokira, pa između onoga što je počeo i onoga kuda je namerio, iskoristi poštapalicu „…ovaaaj… šta sam hteo da kažem…“, dok se zapravo ne sabere u koordinantnom sistemu sopstvene konfuzije, pa KAO nastavi dalje. A ustvari je tu negde usput potpuno izgubio suštinu započete priče i nenamerno zalutao u to autosugestivno KAO, koje onda nesvesno počinje da projektuje kao ličnu životnu filozofiju:

KAO živim… KAO radim… KAO mislim… KAO volim…

Ideja ovog komada jeste da kroz priče najrazličitijih tipova ljudi koji glasno žive to svoje KAO, jedan slučajni nesrećnik samo intimno zaurla svoje najiskrenije JAO!

I, po mogućstvu, preživi!

 

 

Nenad Todorović (1973, Kosovska Mitrovica), pozorišni reditelj.

U periodu od 2001. do 2004. godine radio na mestu direktora Narodnog pozorišta u Leskovcu.

Od 2004. godine  do 2017. vodio Narodno pozorište Priština, sada sa sedištem u Gračanici.

Najznačajnije predstave:

Porodične priče Biljane Srbljanović – NP Priština, 1999.

Dangube Đordana Bruna – Teatar „Joakim Vujić“ u Kragujevcu, 1999.

Kući…! Ljudmile Razumovske – NP Leskovac, 2002.

Noć ubica Hosea Trijane – NP Niš, 2002.

Poručnik od Inišmora – NP Leskovac, 2003.

Zmijsko leglo Vasilija Sigareva – NP Leskovac i NP Priština/Kosovska Mitrovica, 2009.

Ne očajavajte (po motivima „Ne očajavajte nikad“ Branislava Nušića) – NP Priština/Kosovska Mitrovica

Rodeo Aleksandra Jugovića – Udruženje dramskih umetnika Srbije, Beograd, 2013.

Hotel Kosovo po sopstvenom tekstu – NP Priština u Gračanici, 2014.

Ujedinjenje ili smrt 1918. po dokumentima (korežija), – NP Priština u Gračanici

Setre`999. kolektivni tekst – NP Priština u Gračanici, 2017.

Lift-Slobodan show Jelene Bogavac – NP Priština u Gračanici, 2018.

Ako se probudiš ili kao da je važno Isidore Milosavljević – NP Leskovac, 2019.

Dobitinik je nagrade za režiju na festivalu „Joakim Vujić“ za predstave Kući…! i  Poručnik od Inišmora i nagrade za najbolji tekst na „Teatar festu“  u Banjaluci za Hotel Kosovo.

Živi i radi u Beogradu.

 

 

Reč reditelja

Gde smo ono stali? Umijemo se i idemo dalje. Pauza za uzdah, za misao „šta će mi sve ovo”, i napred ka kraju. Tako na prvi pogled izgleda ovaj komad. Vraže, diži se, prevara. Nije o tome reč. Ovde se pita, kad smo ono stali. Pitanje koje nije više aktivno, niko se ni ne seća kada se i zašto u glibu zaglavio naš veseli ringišpil. Ukopao se srpski karusel i još vrti kroz središte zemlje. Dok, ližući karamelisane jabuke, kupujemo karte za sledeću turu. Čekamo zaslađeni svoj red. Idemo pravac krivinom u krug. Samo pravo.  Društvo nam je takvo kakvi smo mi. Bez greške i stida. Savršeno manjkavo. Ali naš junak, Popisivač, za razliku od Jozefa K. ima šansu da ostane nevin. Nemamo mi tu švapsku disciplinu da baš svaku žrtvu overimo dvaput. Ima šansu da vidi svetlost na kraju tunela.  Jer u Srbiji vozovi idu retko i sporo.

 

Narodno pozoriste Nis

Lica

Slaviša, Pop, Momak 1, Dizelaš - Aleksandar Marinković
Baba - Jasminka Hodžić
Devojka 1 - Maja Banković
Devojka, Majka - Katarina Mitić
Gordana - Zorica Damjanović
Seljak - Miroljub Nedović
Popisivač - Stefan Mladenović
Devojka 2, Popisivačeva žena - Natalija Jović, k. g.
Momak 2, Pesnik - Marko Radojević, k. g.

Tehnička ekipa

Inspicijent: Dobrila Marjanović
Dizajn tona: Vladislav Đorđević
Dizajn svetla: Dejan Cvetković
Svetlo: David Jovanović
Sufler: Vanja Šukleta

Tehnički direktor: Dejan Mitić
Majstor scene: Slaviša Filipović
Dekorateri: Srđan Kitanović, Miodrag Đorđević, Marin Rajić, Mića Lazarević, Rade Pešić
Rekviziter: Dragan Nikolić
Garderoberi: Dušica Mladenović, Marko Dinić
Šminkeri, vlasuljari: Ljiljana Rašić, Marija Cvetanović, Ivana Lazarević
Krojački radovi: Marina Stevanović, Vladimir Pekić
Radionica: Bogoljub Đorđević, Goran Stanković, Branislav Nikolić, Dragan Perić
Nabavka: Zoran Denčić
Vozač: Nebojša Šarčević

Narodno pozoriste Nis
poster
Tekst
Marjan Todorović
Režija
Nenad Todorović
Scenograf i kostimograf
Katarina Filipović
Kompozitor
Bratislav Zlatković
Scenski pokret
Miodrag Krčmarik
Lektor
Nataša Ilić
Autor fotografije na plakatu
Dejan Petković
Fotografije
Nikola Stojanović
Organizator
Miloš Pavlović
Premijera
27. mart 2021.
Scroll